Sreća pojedinca uspjeh kolektiva
Prošlo je skoro točno dvije godine od mog zadnjeg posta na sretnom blogu!:) U tom ne tako dugom periodu bilo je sretnih i manje sretnih trenutaka. Kada se sjetim u kojim sam trenucima bio najsretniji, mogu primjetiti da to uopće nije bilo tako rijetko.Pokušavam zamisliti jedan takav trenutak. Na primjer ljetni godišnji odmor. Obično se izvalimo na plaži i pustimo sunce da prži naše tijelo dok ga lagani povjetarac istovremeno hladi. Ili još bolje kada se legnemo pored najdraže nam osobe i mazimo se sa njom satima bez prestanka. U takvim trenucima ne razmišljamo o ispitima, poslu i drugim sličnim "glupostima". Tada smo najopušteniji i ne razmišljamo o brigama i obavezama, već nastojimo uživati u svakom trenutku. Međutim postavlja se pitanje što onda kada nismo na plaži ili što kada naša najdraža nije pored nas? Kako biti sretan i kada se nađemo usred gužve u autobusu ili kada imamo još svega nekoliko dana do ispita a nismo ni počeli učiti ili nas možda šef zatrpava dodatnim poslovima? Da li vam se se dogodilo da se nađete u sitaciji kada ste u jednom trenutku jako dobro raspoloženi i onda se naglo morate prebaciti u drugi film gdje se nađete zatrpani obavezama gdje u jako kratkom periodu morate odrediti prioritete i riješavati stvar jednu po jednu, a nerijetko i više njih istovremeno? To si možete zamišliti kao paralelne sinusoide koje iz godine u godinu postaju sve gušće na sve kraćem intervalu. Nekako se čini da je tih obaveza sve više i više. Želja svakoga tko nije supermen odnosno tko nije u stanju izvoditi deset poslova istovremeno je smanjiti amplitude odnosno da promjene ne budu tako nagle i česte. Često imamo lažan osjećaj - ako sam aktivan i uspješan na više područja istovremeno onda ću češće biti na gornjoj točki amplitude. Međutim kako se obaveze nagomilavaju nakon postignutog uspjeha razina zadovoljstva odnosno gornja granica amplitude više nije ista već naglo opada. Tada smo se našli u situaciji kada sve što smo nekad voljeli raditi postane mukotrpno odrađivanje posla koji nikako da završi i postaje sve veći i veći teret. Cijelo smo vrijeme u grču iz kojeg ne vidimo izlaz. Prvi korak u smanjivanju stresa bio bi smanjiti ukupni broj aktivnosti. Sigurno je moguće odreći se barem jedne ako ne i više njih. Tako da one koje ostanu radimo kako treba jer ćemo onda i sami biti zadovoljniji postignutim i time ćemo se bolje osjećati. Sviđa mi se ponovno pisanje na blogu! Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati priča!:))) Možda znate neku tajnu kako biti non stop sretan, zato pišite i vi, ostavite neka svoja iskustva!:))) |